Živimo u vremenima koja su prepuna stresnih situacija. Često se boreći sa bezbrojnim problemima materijalne egzistencije nemamo vremena da neka davno zaboravljena osećanja iskažemo rečima.
Gledam namrštene ljude kako koračaju ulicama neprimećujući jedni druge. Sve to je zbog nedostatka ljubavi i pozitivnih, romantičnih osećanja. Nekad smo svoje misli iskazivali kroz pisma, čestitke, razglednice.
Naravno, došla su nova vremena i treba ih uskladiti sa napredovanjem tehnike. To nipošto ne znači da smemo dozvoliti da romantika nestane jer sa njom bi nestao i smisao naših života. Naša osećanja moraju naći put do drage osobe.
Taj put je danas mnogo jednostavniji nego nekad. Oduzima vrlo malo vremena a život će bar na trenutak biti sadržajniji.
Primetićemo kako je lep zalazak sunca za obližnje brdo ili kako divno izgleda jutro okupano magličastom rosom. Mnogo puta ste hteli nekome poslati neku romantičnu poruku ali vam je ponestalo ideja. Jednostavno osećanja su bila tu ali adekvatne reči niste mogli naći.
Na ovom mestu ćete naći mnogo divnih stihova i romantičnih poruka koje možete besplatno koristiti i slati osobama do kojih vam je stalo. Izaberite one koje vam se najviše svidjaju.
#
Jesen nadire kroz grad
mesec je noćas mlad
mirišu magličaste daljine
šapuću tvoje lepo ime
ja nemam nikakav plan
kako da dočekam dan…
#
Još jedan glupi utorak
napolju već pada mrak
držim telefon u ruci
šapuću nežno jastuci
voleo da si tu kraj mene
ovako moj život vene
#
Noćas mi treba snage
za uspomene drage
baš ti si ti, jedna od njih
za tebe pišem ovaj stih
#
Nisam te ozbiljno shvatila
malo sam zatečena bila
sad dok listam svoje sne
jako osećam da volim te
#
Neke sam čudne snove sanjao
jedan od njih me baš proganjao
oči su ti bile pune jesenje kiše
ja pokušah plakati malo tiše
probudila me sirena saniteta
noćas bez tebe sve mi smeta
#
Ne znam gde sam pogrešila
kad sam svoje srce odrešila
možda ti nisi sve ovo zaslužio
ipak mi nisi deo sebe pružio
#
Ja nemam kuda da podjem
ja nema kome da dodjem
sve što sam imao bila si ti
sada su prazni moji sni
#
Voleo bih da si tu
dok šušte dosadne kiše
voleo bih da si tu
dok tuga pesmu piše
#
Jedno nebo nas spaja
daljina ponovo razdvaja
u isto sunce gledamo
našu ljubav nikom nedamo
#
Evo, na sve pristajem
sve od sebe dajem
samo da si pored mene
moja ljubav je poput stene
#
Mislio sam da će proći
da će zaborav jednom doći
i dalje poput oštre stene
juriš kroz moje vene
#
Šta da ti noćas kažem
znaš da ne umem da lažem
priznajem da sam pogrešila
da se promenim čvstosam rešila
#
Na svakom koraku miriše proleće
na maslačak šareni leptir sleće
nabujali potoci nekud jure
osećanja poput bure
bez tebe ne umem da živim
za rastanak samog sebe krivim
#
Kad padnu prvi snegovi
kad se zabele bregovi
poželeću da se vratiš
u moje snove da svratiš
#
Kad miris plavog mora
i ustreptalih rosnih zora
na tebe na tren podsete
tuga svoju pesmu plete
zažalim što sam živ
svestan da sam kriv
#
Leto je i sunce žestoko prži
beli oblačak za slamku se drži
negde u dubini palminog hlada
u mojoj duši potpuni haos vlada
bez tebe ničemu se ne radujem
svoja osećanja gorčinom trujem
#
Decembar onako ljigav i gorak
pruža svoj pomahnitali korak
ulice su nakićene i sve sija
a meni životbez tebe ne prija
#
Kad prve pahulje onako meke i bele
svoju radost sa planetom podele
mene na tvoje ime podsete
i zaboravom pučnu da prete
#
Prestao sam da brojim dane i noći
neznam da li ću zaista više moći
da bez tebe koračam dalje
evo tuga mi poruku šalje
bez tebe sve je sivo
mnogo mi je krivo
znaj da sam te mnogo voleo
i da te još nisam preboleo