Neko je nekad rekao da su tužna osećanja mnogo jača i iskrenija od trenutaka kad sreća boji naše vidike.
Ustvari možda je to samo delimično tačno jer kad je čovek srećan on ne piše pa onda ispada da su najlepše one pesme iz kojih viri tuga.
Kako god bilo na ovom mestu ćete naći bezbroj divnih,osećajnih, setnih stihova koje možete podeliti sa dragim osobama kojima želite poslati neku poruku koju samo oni mogu razumeti.
Tužni ljubavni stihovi i statusi
#
Jesen se provlači kroz kosu
sanjam te pohotnu i bosu
sa severa nagoveštaj zime
nanosi tvoje kratko ime
#
Na žicama laste odbrojavaju sate
ja bih voleo da mogu da te vrate
kiše su već odavno počele ples
uzalud je napupio crveni vres
#
Neki nasmejani, jesenji dani
mirišu rascvetali zvezdani
žute dunje ponovo mirišu
a sećanja tako jako uzdišu
#
Počinje sezona jesenjih kiša
želi da moje emocije da utiša
meni više ni sneg neće pomoći
da te zaboravim neću moći…
#
Mislio sam da ljubav ima granice
lutao sam od stanice do stanice
svuda sam video tvoje nežno lice
jedina moja najdraža devojčice
#
Kad se večernji suton prospe
i kad magla svoje inje prospe
poželeću da mi se u san vratiš
znam da ponekad bar i ti patiš
#
Misli su moje u led okovane
čekam da zimsko jutro svane
tražiću te po brdima Balakana
neću se bez tebe vraćati do stana
#
Još uvek je šuma zelena
trava rosom umivena
jesen se šunja sa brda
bez tebe postelja je tvrda
#
Budim se noću često
danju me ne drži mesto
Ponekad o tebi pišem
napišem pa obrišem
kako je život bez tebe siv
čudi me da sam uopšte živ
#
Prosto, nije nam se dalo
sunce je da sija prestalo
mesec se negde povukao
na prozore roletne svukao
listam naše slike na telefonu
gledam senke na plafonu…
#
Kad asteri procvetaju
mira mislima ne daju
sećanja tad nadolaze
a dani bez tebe prolaze
#
Noć se spusta na moj grad
na nebu sija mesec mlad
zvezde će stići nešto kasnije
tad će mi biti mnogo jasnije
bez tebe sve je bez smisla
baulja moja duša pokisla
#
Miriše sneg sa severa
ulica pogrešnog smera
koraci odječu kroz noć
bez tebe nemam moć
osmeh je sa lica nestao
da te volim nisam prestao
#
U daljini čujem crkvena zvona
gledam u zamišljeno sa balkona
bez tebe ne umem da dišem
uzalud ove tužne rime pišem
#
Koliko puta treba da ti kažem
ja ne želim tebe da lažem
jedino što iskreno želim
da sa tobom minute delim
#
Uzalud se rascvetali zvezdani
uzalud predivni jesenji dani
u mom srcu daljine uzdišu
osećanja slute sumornu kišu
bez tebe ničemu se ne divim
bez tebe ne umem da živim
#
Gledam u nebo, pahulje promiču
meni se nade sve dalje izmiču
boli me svaka tvoja reč i suza
kao tužna melodija bluza…
#
Prošla je godina, kao tren
ponekad umoran i snen
začujem tvoj glasni smeh
valjda to nije nikakav greh
ne, ja te zaboraviti neću
bez tebe možda i umreću
#
Odzvanjaju mokre ulice
osećam drhtaj gubice
pokušavam ti izgovoriti ime
nešto me u grlu steže ove zime
zajedno proleće nećemo dočekati
ali ćemo sigurno dugo, dugo plakati
#
Sve sam pokušao
svoj život ti dao
sa neba ti oblake skidao
dok sam u noći ridao
ipak oprosti molim te
što još uvek volim te
#
Proleće je stiglo prečicom
brisao sam slutnje gumicom
jednog jutra sam se usudio
bez tebe se nekako probudio
sad u mom srcu magle caruju
i moju dušu gorčinom truju
#
Sve moje pesme su napisane, sva moja jutra isplakana. Ipak još budim sa nekom ludačkom nadom da će se neko čudo desiti i da ćeš reći, sve ovo je bio samo ružan san. Da, probudim se odmah zatim neke jesenje kiše jure kroz moje oluke. Često izadjem na kišu, molim je da opere moje misli i moja osećanja.
#
Sećam se, da smo čak imena deci znali. Znali smo kakve će im boje sobe biti, znali smo i kakvi će im krevetci biti…Da, sve smo to znali…jedino nismo znali da jedna vetrovita noć, jedna neodmerena reč može odneti sve nedosanjane snove…
#
Priznajem, krio sam ponešto od tebe. Krio sam da prohladnim noćima nisam oka sklopila razmišljajući o nama. Krila sam i to da ponekad kad neke magle sakriju putokaze a ja umotana u šal čekam da dodješ, zaplačem kao dete…Krila sam i to da sam ti u danima samoće pisala pisma, pisala a onda cepala i palila.Ali čemu sve to sad kad ionako ništa više nema smisla…
#
Poslednja izgovorena reč je otvarala mala vrata očaja. Za sreću je potrebno mnogo a za tugu tako malo. Ja sam izgleda sve pogrešno razumela. Mislila sam dovoljno je voleti i to je to. Naučio si me da za ljubav treba i vedar dan i ucvali zvezdani i mirisna jutra i ko zna šta još…a ja sam te samo volela.
#
Nešto razmišljam ovih dana da odem u manastir. Možda tu nadjem spokoj dše koji sam tvojim odlaskom izgubila. Možda u Božijim tajnama dosegnem visine koje su mi nedostajale. Moliću se, svakoga jutra…Ko zna možda i ti jednom poželih u samoći potražiti moje suzne oči…možda…možda…
#
Danas ti je rodjendan. Kod mene kiša lije kao da je moja tuga pocepala nebo. Sanjao sam te prošle noći. Bila si tako bleda i umorna. Hvatala si neke žute leptire a oni su ti uvek nekako izmicali. Trgao sam se i osetio da su mi oči vlažne. Čuo sam vetar, kotrljao je moje nade. Udarale su roletne i topile se kao kocka šećera u šoljici kafe. Tako bih voleo da si tu.
#
Leto je i obale su pune vedrine. Deca urlaju. Da, tu negde smo se sreli. Imala si neke smešne naočare i bila si nasmejana. Bio je avgust i bili smo srećni. Opet se avgust igra nemirnim talasima ali ja sam sam. Ustvari nisam sam, moj verni pratilac je tuga koja se tvojim imenom zove.
#
Jednom kad si kasnila, pomislio sam da nećeš doći ali došla si. Jednom kad nisam ni sanjao da ćeš otići ti si otišla.