Tužni ljubavni stihovi i statusi

Loading...

Neko je nekad rekao da su tužna osećanja mnogo jača i iskrenija od trenutaka kad sreća boji naše vidike.

Ustvari možda je to samo delimično tačno jer kad je čovek srećan on ne piše pa onda ispada da su najlepše one pesme iz kojih viri tuga.

Kako god bilo na ovom mestu ćete naći bezbroj divnih,osećajnih, setnih stihova koje možete podeliti sa  dragim osobama kojima želite poslati neku poruku koju samo oni mogu razumeti.

Tužni ljubavni stihovi i statusi

#

Jesen se provlači kroz kosu

sanjam te pohotnu i bosu

sa severa nagoveštaj zime

nanosi tvoje kratko ime

#

Na žicama laste odbrojavaju sate

ja bih voleo da mogu da te vrate

kiše su već odavno počele ples

uzalud je napupio crveni vres

#

Neki nasmejani, jesenji dani

mirišu rascvetali zvezdani

žute dunje ponovo mirišu

a sećanja tako jako uzdišu

#

Počinje sezona jesenjih kiša

želi da moje emocije da utiša

meni više ni sneg neće pomoći

da te zaboravim neću moći…

#

Mislio sam da ljubav ima granice

lutao sam od stanice do stanice

svuda sam video tvoje nežno lice

jedina moja najdraža devojčice

#

Kad se večernji suton prospe

i kad magla svoje inje prospe

poželeću da mi se u san vratiš

znam da ponekad bar i ti patiš

#

Misli su moje u led okovane

čekam da zimsko jutro svane

tražiću te po brdima Balakana

neću se bez tebe vraćati do stana

#

Još uvek je šuma zelena

trava rosom umivena

jesen se šunja sa brda

bez tebe postelja je tvrda

#

Budim se noću često

danju me ne drži mesto

Ponekad o tebi  pišem

napišem pa obrišem

kako je život bez tebe siv

čudi me da sam uopšte živ

#

Prosto, nije nam se dalo

sunce je da sija prestalo

mesec se negde povukao

na prozore roletne svukao

listam naše slike na telefonu

gledam senke na plafonu…

#

Kad asteri procvetaju

mira mislima ne daju

sećanja tad nadolaze

a dani bez tebe prolaze

#

Noć se spusta na moj grad

na nebu sija mesec mlad

zvezde će stići nešto kasnije

tad će mi biti mnogo jasnije

bez tebe sve je bez smisla

baulja moja duša pokisla

#

Miriše sneg sa severa

ulica pogrešnog smera

koraci odječu kroz noć

bez tebe nemam moć

osmeh je sa lica nestao

da te volim nisam prestao

#

U daljini čujem crkvena zvona

gledam u zamišljeno sa balkona

bez tebe ne umem da dišem

uzalud ove tužne rime pišem

#

Koliko puta treba da ti kažem

ja ne želim tebe da lažem

jedino što iskreno želim

da sa tobom minute delim

#

Uzalud se rascvetali zvezdani

uzalud predivni jesenji dani

u mom srcu daljine uzdišu

osećanja slute sumornu kišu

bez tebe ničemu se ne divim

bez tebe ne umem da živim

#

Gledam u nebo, pahulje promiču

meni se nade sve dalje izmiču

boli me svaka tvoja reč i suza

kao tužna melodija bluza…

#

Prošla je godina, kao tren

ponekad umoran i snen

začujem tvoj glasni smeh

valjda to nije nikakav greh

ne, ja te zaboraviti neću

bez tebe možda i umreću

#

Odzvanjaju mokre ulice

osećam drhtaj gubice

pokušavam ti izgovoriti ime

nešto me u grlu steže ove zime

zajedno proleće nećemo dočekati

ali ćemo sigurno dugo, dugo plakati

#

Sve sam pokušao

svoj život ti dao

sa neba ti oblake skidao

dok sam u noći ridao

ipak oprosti molim te

što još uvek volim te

#

Proleće je stiglo prečicom

brisao sam slutnje gumicom

jednog jutra sam se usudio

bez tebe se nekako probudio

sad u mom srcu magle caruju

i moju dušu gorčinom truju

#

Sve moje pesme su napisane, sva moja jutra isplakana. Ipak još budim sa nekom ludačkom nadom da će se neko čudo desiti i da ćeš reći, sve ovo je bio samo ružan san. Da, probudim se odmah zatim neke jesenje kiše jure kroz moje oluke. Često izadjem na kišu, molim je da opere moje misli i moja osećanja.

#

Sećam se, da smo čak imena deci znali. Znali smo kakve će im boje sobe biti, znali smo i kakvi će im krevetci biti…Da, sve smo to znali…jedino nismo znali da jedna vetrovita noć, jedna neodmerena reč može odneti sve nedosanjane snove…

#

Priznajem, krio sam ponešto od tebe. Krio sam da prohladnim noćima nisam oka sklopila razmišljajući o nama. Krila sam i to da ponekad kad neke magle sakriju putokaze a ja umotana u šal čekam da dodješ, zaplačem kao dete…Krila sam i to da sam ti u danima samoće pisala pisma, pisala a onda cepala i palila.Ali čemu sve to sad kad ionako ništa više nema smisla…

#

Poslednja izgovorena reč je otvarala mala vrata očaja. Za sreću je potrebno mnogo a za tugu tako malo. Ja sam izgleda sve pogrešno razumela. Mislila sam dovoljno je voleti i to je to. Naučio si me da za ljubav treba i vedar dan i ucvali zvezdani i mirisna jutra i ko zna šta još…a ja sam te samo volela.

#

Nešto razmišljam ovih dana da odem u manastir. Možda tu nadjem spokoj dše koji sam tvojim odlaskom izgubila. Možda u Božijim tajnama dosegnem visine koje su mi nedostajale. Moliću se, svakoga jutra…Ko zna možda i ti jednom poželih u samoći potražiti moje suzne oči…možda…možda…

#

Danas ti je rodjendan. Kod mene kiša lije kao da je moja tuga pocepala nebo. Sanjao sam te prošle noći. Bila si tako bleda i umorna. Hvatala si neke žute leptire a oni su ti uvek nekako izmicali. Trgao sam se i osetio da su mi oči vlažne. Čuo sam vetar, kotrljao je moje nade. Udarale su roletne i topile se kao kocka šećera u šoljici kafe. Tako bih voleo da si tu.

#

Leto je i obale su pune vedrine. Deca urlaju. Da, tu negde smo se sreli. Imala si neke smešne naočare i bila si nasmejana. Bio je avgust i bili smo srećni. Opet se avgust igra nemirnim talasima ali ja sam sam. Ustvari nisam sam, moj verni pratilac je tuga koja se tvojim imenom zove.

#

Jednom kad si kasnila, pomislio sam da nećeš doći ali došla si. Jednom kad nisam ni sanjao da ćeš otići ti si otišla.

Loading...